Osnove obuke su razumijevanje i uvježbavanje prvo do stanja sigurnosti a potom i udobnosti. Početnički strah postupno nestaje usvajanjem potrebne tehnike za upravljanje i koordinaciju komandama. Stil vožnje stiče se u samom početku tačnim reakcijama i spletu pozitivnih odnosa prema okolini. Neprilagođena brzina i učestale improvizacije u prometu (snalaženja) možda se neće odmah realizirati kao konflikt, ali brzo mogu postati loše navike i stil vožnje, koji će kad tad doći na naplatu. Vozač je u tom momentu svjestan svoje pogreške ali će teško mijenjati naviku jer je uz to promijenio i svoj stav, pa mu se greška čini kao trenutno stanje što vodi ka novom konfliktu. Jer su krivo stečene navike nešto što se teško može mijenjati. Stoga stjecanje pozitivnih navika može učiniti vozača sigurnijim u njegovoj vožnji, te ga riješiti nepotrebnog stresa i konflikata s predstavnicima nadzora i okoline.

Upoznati smo s uobičajenim pogreškama početnika, pa smo na to unaprijed spremni. Nema potrebe za ishitrenim reakcijama, panici ili stresnim situacijama. Polaznici postupno prelaze nivo uvježbanost uz potrebnu sistematičnost. Tako stečena znanja su trajna i nakon duže apstinencije, a samopouzdanje vozača je očito. Vožnja sama po sebi nije neka nauka, ali steći pozitivan stav i pozitivne navike od velike su važnosti za njihovu sigurnost.